Potpisnici proglasa : Srbiju u Evropu – Evropu u Srbiju : Latinka Perović, Rajko Danilović, Mirko Tepavac, Sonja Biserko - Helsinški odbor za ljudska prava, Miljenko Dereta - Građanske inicijative, Maja Mićić - Inicijativa mladih za ljudska prava, Borka Pavićević - Centar za kulturnu dekontaminaciju, Vesna Petrović - Beogradski centar za ljudska prava, Milan Antonijević - Komitet pravnika za ljudska prava, Jelena Milić - Centar za evroatlantske studije, Dušan Bogdanović - Fond Biljana Kovačević Vučo, Bora Todorović, Jelisaveta Seka Sablić, Filip David, Vidosav Stevanović, Puriša Đorđević, Mirko Đorđević, Predrag Koraksić CORAX, Ratko Božović, Pavel Domonji, Ivan Kuzminović, Izabela Kisić, Svetislav Basara, Boško Jakšić, Dragoljub Todorović, Srđan Ćešić, Kosta Bunuševac, Josif Tatić, Janja Beč Neumann, Vladimir Kravčuk, Drago Kovačević, Goran Marković, Fahri Musliu, Pavle Sekeruš, Mirjana Karanović, Mirko Gaspari, Irfan Mensur, Ivon Jafali, Veljko Đurović, Srba Travanov, Dragan Velikić, Mijat Lakićević, Miladin Kovačević, Milojko Pantić, Dobrivoje Tanasijević – Den Tana, Olivera Ježina, Miša Brkić, Predrag Sarapa, Nadežda Gaće, Dinko Gruhonjić, Ivana Bajić, Srna Lango, Nikola Đuričko, Goran Jevtić, Stevan Filipović, Branislav Trifunović, Lena Bogdanović, Nikola Čuturilo, Biljana Cincarević, Vlada Divljan, Nikola Kojo, Marijana Pajvančić, Lazar Stojanović, Vladimir Goati, Srđan Gile Gojković, Aleksej Kišjuhas, Sanja Krstović, Aleksandra Vrebalov, Jaša Grobarov, Nataša Kandić, Nenad Novak Stefanović, Suzana Kostić, Stojan Bogdanović, Lazar Lalić

Kreativna politika

Marko Maršićević | 14.7.2009.

U javnosti, među pojednicima i u različitim medijima, u poslednje vreme se oštro kritikuju kadrovska rešenja, koja su se dogodila u gradskim institucijama kulture. Po čemu se LDP razlikuje od drugih? Zato što ima Savet za kulturu, medije i kreativnu industriju, koji većinom čine ljudi koji nisu članovi LDP. Ovaj Savet je nastao krajem maja 2009. godine i predstavlja plod jednogodišnjeg rada ljudi u LDP-u, na polju kulture grada.

Da li je taj rad vidljiv? U ovom trenutku nije, zato što su procesi koje je LDP pokrenuo spori i zato što će se rezultati tog rada videti u narednim godinama.

Šta smo želeli da postignemo radom Saveta? Da stvorimo novi sistem vrednosti u kulturi, da produbimo partnerstvo politike i ljudi u ovoj oblasti, da kreiramo koncept razvoja i novu kulturnu politiku i da napravimo presek trenutnog stanja u kulturi.

Šta smo videli u tih godinu dana? Da je gradska kultura uspavana, da nema plan i viziju, da ne korespondira sa evropskim sistemom i da je, nažalost, pod velikim uticajem politike, u gotovo neizmenjenom obliku od 2000. godine.

Kakvo je konkretno stanje u kulturi grada? Beogradska kultura je glomazna i etatizovana. U Beogradu postoji i finansira se preko budžeta grada, 36 institucija kulture, 2 javna preduzeća i 11 manifestacija. U kulturi grada zaposleno je skoro 1400 ljudi. Sve ostale inicijative u gradu finansiraju se kroz konkurse, koje sekretarijat raspisuje svake godine, u različitim oblastima kulture. Sredstva koja se dele na tim konkursimaveoma su mala u odnosu na sredstva sa kojima se finansiraju ustanove kulture.

Nije dobro da odnos javnog i privatnog bude u takvoj disproporciji. Nije dobro da gradska vlast imenuje direktore i upravne odbore i da bude finansijer plata, programa i doprinosa u gradskim institucijama. Na taj način, jako mali broj ljudi kontroliše ceo sistem kulture grada. Tako glomazan sistem ne postoji gotovo nigde u svetu, i to je suština problema, a ne ko je koja kadrovska rešenja predložio za pojedine ustanove.

To je samo posledica nečega, u čemu niko iz LDP-a, ni na koji način, nije učestvovao. Licemerno je da ljudi koji, kroz institucije, utiču na kulturnu politiku u poslednjoj deceniji, kritikuju ono što je poslednjih godina urađeno i da krive LDP za to stanje. Nije na odmet podsetiti da je Liberalno-demokratska partija nastala zbog jalovosti i neefikasnosti u društvu.

Kako to može da se promeni? Jedino kroz rad u tim institucijama. Tu dolazimo do ključnog pitanja: kako je moguće da smo mi podržali odredjena rešenja drugih stranaka? Ovo čisto političko pitanje imalo je dve alternative. Prvu, da se u Beogradu organizuju novi izbori i drugu, da na vlast u Beogradu dođe neka druga koalicija, koja bi dovela neke druge ljude u te institucije.

Šta je trebalo da uradimo? Da radimo ovo što trenutno radimo ili da ostanemo po strani i priključimo se tom velikom broju pasivnih kritičara sa strane. Stav LDP-a je po pitanju vlasti u Beogradu je poznat - departizacija i depolitizacija života. Na javnom pozivu za institucije kulture podržali smo stručnjake, ljude sa bogatim profesionalnim biografijama, spremne da sprovode program normalnog života, a ne partija i klanova. Takve ljude smo podržali i u upravnim i nadzornim odborima.

Šta zajedno sa tim ljudima želimo da ostvarimo? Da Beograd dobije strategiju kulturnog razvoja u narednih 10 godina. Da, bez obzira na stranke, definišemo šta su kulturni prioriteti ovoga grada. Da damo odgovor na pitanje kakav će biti odnos privatnog i javnog sektora. Da predložimo koje je mesto kreativne industrije u razvoju kulturne politike grada. Da procenimo koliko institucija treba da ostane na budžetu i koje manifestacije imaju potencijal, a koje treba menjati. Da zajedno procenimo da li Beograd ima snagu da bude kulturna prestonica Evrope i kako da to postane 2019. godine, kada je prvi sledeći slobodan termin. Da vidimo da li možemo da postignemo opšti društveni konsenzus oko harmonizacije onoga što Beograd treba da uradi u tranziciji, na svom putu ka Evropi, zato što je ono što sada imamo daleko od evropskih standarda u kulturi.

O svim navedenim i vrlo konkretnim temama u kulturi, spremni smo da radimo sa svima koji su zainteresovani za razvoj i napredak tokova u kulturi. Na sva pitanja smo spremni da damo jasne odgovore. Nismo spremni da učestvujemo u banalnoj raspravi, koja svoje izvore informisanja nalazi u čaršijskim pričama, blogovima, tračevima, tabloidima i žutoj štampi. To nije pristojno iz više razloga, a ponajviše zbog ljudi koje smo podržali u navedenim institucijama.

Odnos prema kulturi može da se promeni samo ako se ona suštinski promeni, a to može da se desi samo ako ljudi koji se bave kulturom pokažu spremnost za tim promenama. Mi smo tu da taj proces pomognemo i kanališemo, a ne kao do sada, da diktiramo ko šta treba daradi.

Marko Maršićević

Predsednik Saveta za kulturu, medije i kreativnu industiju LDP-a


Komentari
Ostavite komentar Pristigli komentari (1)
Dragan Arandjelovic, Arci, GO Nis [neregistrovan/a] (20.07.2009, 11:38)
Promena kulturne politike
Da, mnogo je jednostavnije o ovoj temi govoriti sa pozicija Beograda, ali LDP mora da na neki nacin uzme ucesce i u manjim sredinama. Mi u Nisu muku mucimo, jer niti smo u vlasti, niti mozemo da uticemo na vlast a imamo sjajne kadrove koji mogu da ucine za ucmalu kulturu Nisa. Treba nam podrska iz Bgda, pa predlazem da se sledeci sastanak (ili skupstina) resornog odbora za kulturu odrzi u Nisu.