Potpisnici proglasa : Srbiju u Evropu – Evropu u Srbiju : Latinka Perović, Rajko Danilović, Mirko Tepavac, Sonja Biserko - Helsinški odbor za ljudska prava, Miljenko Dereta - Građanske inicijative, Maja Mićić - Inicijativa mladih za ljudska prava, Borka Pavićević - Centar za kulturnu dekontaminaciju, Vesna Petrović - Beogradski centar za ljudska prava, Milan Antonijević - Komitet pravnika za ljudska prava, Jelena Milić - Centar za evroatlantske studije, Dušan Bogdanović - Fond Biljana Kovačević Vučo, Bora Todorović, Jelisaveta Seka Sablić, Filip David, Vidosav Stevanović, Puriša Đorđević, Mirko Đorđević, Predrag Koraksić CORAX, Ratko Božović, Pavel Domonji, Ivan Kuzminović, Izabela Kisić, Svetislav Basara, Boško Jakšić, Dragoljub Todorović, Srđan Ćešić, Kosta Bunuševac, Josif Tatić, Janja Beč Neumann, Vladimir Kravčuk, Drago Kovačević, Goran Marković, Fahri Musliu, Pavle Sekeruš, Mirjana Karanović, Mirko Gaspari, Irfan Mensur, Ivon Jafali, Veljko Đurović, Srba Travanov, Dragan Velikić, Mijat Lakićević, Miladin Kovačević, Milojko Pantić, Dobrivoje Tanasijević – Den Tana, Olivera Ježina, Miša Brkić, Predrag Sarapa, Nadežda Gaće, Dinko Gruhonjić, Ivana Bajić, Srna Lango, Nikola Đuričko, Goran Jevtić, Stevan Filipović, Branislav Trifunović, Lena Bogdanović, Nikola Čuturilo, Biljana Cincarević, Vlada Divljan, Nikola Kojo, Marijana Pajvančić, Lazar Stojanović, Vladimir Goati, Srđan Gile Gojković, Aleksej Kišjuhas, Sanja Krstović, Aleksandra Vrebalov, Jaša Grobarov, Nataša Kandić, Nenad Novak Stefanović, Suzana Kostić, Stojan Bogdanović, Lazar Lalić

Pedala u glavi

Petar Luković | 16.10.2008.

U okviru Plana o pomirenju, DS preporučuje građanima da kupe bicikl: okretanje pedala nije samo fizička nego i politička aktivnost. Ko okreće, impotencija ga neće; ko vrti, ne boji se smrti; ko ubrza, Tadić mu je muza; ko krene da pita, ostaće bez mita.

Piše: Petar Luković (u ulozi Borisa Tadića)

Efikasnost, dinamika, pragmatizam - motori su današnje Demokratske stranke, večno u potrazi za brzinom; svejedno da li hitamo ka Evropskoj uniji, Ujedinjenim nacijama, Međunarodnom sudu pravde ili Crnoj Gori, važno je okretati pedale, ako stanemo, propali smo! Nemamo odavno vremena da se bavimo prošlošću; prošlost je onoliko mrtva koliko joj mi dopustimo da bude ukopana; što se manje bavimo onim što je bilo, veća je mogućnost da pedale brže okrećemo; svako podsećanje na tu „prošlost" isto je što i poturanje klipova kukuruza u biciklističke točkove budućnosti; zato, zbog toga, a upravo iz tog razloga, predlažemo ovakvu sažetu, efikasnu, dinamičnu, lančanu, pedalastu Deklaraciju o pomirenju: nema više vremena za razmišljanje!

1. Svaki član Demokratske stranke ima pravo da se oseća socijalistom i da bude član SPS, što će se smatrati dopunskim radom radi opšte blagodeti. Demokratska stranka, kao stranka otvorenog tipa, prima u svoje redove ne samo one koji se osećaju demokratama-socijalistima već i one koji smatraju da su demokrate-radikali, demokrate-napredni radikali, demokrate-narodni radnici ili demokrate-modifikovane G17 soje. Ukratko, svaki socijalista je predodređen da bude demokrata; svaki demokrata je u biciklističkoj obavezi da bude socijalista.

2. Pomirenje između tobož različitih ideoloških grupa, Demokratska stranka posmatra kao neminovni proces akceleracije; prošlo je vreme kad smo se delili po uverenjima, danas je trenutak kad nas spajaju zajednički interesi, koji su, istovremeno, interesi građana, upravo su građani ti koji su nas spojili jer građani žele mir, prosperitet, veće plate, bolje bicikle, savremenije pedale, nije im mrsko da vide žirafe u zoološkim vrtovima, građani su, ukratko, centralni fokus našeg interesovanja, bez građana koji ne glasaju za sve nas - nema ni nas, a ni vas, svejedno kako se zvali, demokrate, socijalisti. Znaćete da nemate izbora, bez obzira za koga glasali.

3. Kako su i DS a naročito SPS bespoštedno okrenuti evropskim integracijama, logično je da se prethodno međusobno integrišemo zarad pomenutih evropskih integracija. Ideologija više nije tema: za nas su Milošević i Đinđić samo isti diktatori koji su postali žrtve vremena u kojima su živeli; vreme je da prevaziđemo detalje o tome ko je tobož umro u Hagu ili ko je navodno ubijen četvrtim metkom u Beogradu; sve će to sutra biti deo istorije Evropske unije kojoj hitamo okrećući pedale bez prestanka; što je bilo - bilo je; ko je mrtav - mrtav je; prošlost nikako ne sme da bude prepreka na biciklističkoj stazi ka budućnosti. Ko propusti prvi krug, propustio je život: jer život ne može da čeka!

4. Demokratska stranka smatra da je Boris Tadić stožer sveukupnog života u Srbiji i da svaki građanin, naročito ako je član pomiriteljskog dueta SPS/DS, mora da živi s tom činjenicom koja ga duhovno obogaćuje; oni građani koji još nisu spoznali koristoljublje Pomirenja, savetuju se da se prijave najbližem SPS ili DS odboru; u slučaju da se ne jave, odbori će im se sami javiti. Posetite vi nas, da mi ne bismo posetili vas!

5. Promoteri SPS/DS pomirenja treba da izbegavaju teme iz bliske i dalje prošlosti. Sve teme starije od sedam dana imaju se smatrati retro instalacijom; sve teme starije od godinu dana podležu krivičnom ispitivanju; sve teme starije od deset godina već su napisana optužnica za antidržavno delovanje u vanrednim situacijama. Medijska kampanja protiv ličnosti iz devedesetih godina govor je mržnje: ne dozvoliti mogućnost da su se, recimo, Gorica Gajević ili Goran Matić psihološki promenili, genetski modifikovali i prilagodili Ideji Pomirenja, predstavlja ne samo kršenje njihovih ljudskih prava već i pravni povod da budete lišeni tzv. slobo-slobode. Hapsi sve!

6. SPS uz pomoć DS neće dozvoliti da se teret istorije koristi u zločinačke svrhe; ko bude pominjao, slutio, naslućivao, reminiscentirao ili već nešto tako, centrirao, gađao, insinuirao, ofirao, cinkario, amputirao, plutao i podsećao na činjenicu da je SPS možda, eventualno, ne sećamo se, ko zna, može biti - bila na vlasti tokom devedesetih godina, neka računa da Specijalni tužilac za specijalne zločine neće ostati nepristrasan; država će žestoko uzvratiti na svaki terorizam sećanja!

7. U okviru plana o Pomirenju, DS preporčuje građanima da kupe bicikl: okretanje pedala nije samo fizička nego i politička aktivnost. Ko okreće, impotencija ga neće; ko vrti, ne boji se smrti; ko ubrza, Tadić mu je muza; ko krene da pita, ostaće bez mita.

8. Pomirenje SPS/DS kadrova podrazumeva da podjednako volimo Dragana Đilasa i Milutina Mrkonjića. Sve je to isto.

9. Dačić je ministar policije.

10. Tadić je Bog.

 

Preneto:

E - novine

Komentari
Ostavite komentar Pristigli komentari (13)
anonymous [neregistrovan/a] (23.10.2008, 21:18)
a muzika
Pero,pises li negde jos o muzici!?Pozdrav.
anonymous [neregistrovan/a] (23.10.2008, 13:59)
bmx ili ponika
ovaj tvoj dekret ne preporucuje najbrzu biciklu sa najbrzim pedalama. al' to sigurno nije bitno, bitna je snaga volje i volja za moc!
anonymous [neregistrovan/a] (22.10.2008, 23:45)
Re:I bi bratimljenje iliti pomirenje
Potpisujem sve navedeno,ja sam danas zvanicno napustio ds,nisu se cak potrudili ni da pitaju zasto ih napustam.
anonymous [neregistrovan/a] (22.10.2008, 13:12)
Ispod Zoranove slike
Septembar, 2000. god. - predsednicki, sudbonosni izbori za SRJ, odnosno za Srbiju. Sa jedne strane srpski faraon Sloba, a sa druge srpski demokratsko-nacionalni filozof Voja. Dobar duel sa neizvesnim ishodom. Neravnopravna predizborna kampanja - DOS koristi autobuse, a Sloba RTS. Na jednom od svojih istorijskih obracanja narodu, negde posle drugog dnevnika, Sloba porucuje da narod ne treba da ima mnogo dilema za koga ce da glasa jer su sa jedne strane patriotske snage, a sa druge NATO-sluge i strani placenici na celu sa Zoranom Djindjicem. Cekaj, da se nije on zabunio? Pa gde je njegov formalni protivnik Voja u celoj prici? Ne, nije zabuna, znao je Sloba ko je glavni protivnik i koga treba blatiti. Oktobar, 2008.god. - Deklarativno pomirenje DS i SPS u prostorijama Demokrata. Sa obe strane najvidjeniji stranacki funkcioneri, poljupci i kamere. Na zidu slika Zorana Djindjica - simbolika kao u filmovima Luisa Bunjuela. Vest je opet prenela RTS, samozvani Javni servis gradjana Srbije. Sve je isto, samo "njih" nema. Jer da ih ima, do tog pomirenja ne bi ni doslo. Da su se pomirili u prostorijama SPS, na zidu bi bila Slobina slika, ali isto vazi. Gore pomenuti Voja i DSS, iako legalisti, zvanicno se nisu pomirili sa Ivicom, jer nisu ni imali potrebe. Voja je uredno nastavio politiku svog tadasnjeg protivnika sa septembarskih izbora, uz demokratsku foliju koja nas je sve prevarila. Posto nije bilo razloga za svadju, nema ni mirenja. Probam da razumem Ivicu, napravio je od SPS politickog feniksa, vratio stranku u pore vlasti, podmladio rukovodstvo, uclanio se u evropsku Internacionalu, dobio ministarstva i Upravne odbore, sve sto mu je i trebalo. Uzgred, on licno postao je sef ministarstva sile i potpredsednik Vlade sa pravom veta. "Udaja" 21. veka. Ali, uz najbolju volju, ne mogu da "provalim" Ivicinog "DS-mladozenju", sta je njegov interes u ovom pomirenju. Hajde da razumem formiranje vlasti da ne bi zavladali Narodnjaci,Naprednjaci,Nazadnjaci i ostale "Dveri", ali cemu ta slikanja i javna pomirenja, priznajem da sam bez odgovora. Manji koalicioni partneri u ZES su sa "odusevljenjem" docekali ovo pomirenje, mogu samo da zamislim Vuka, Canka, pa i Mladju dok su gledali ljubakanje njihovog "koalicionog tate" kako se ljubi sa "koalicionom macehom". Jeste to unutrasnja stvar DS, ali i spoljasnja stvar svih nas, jer to nam je vladajuca ekipa u ovom mandatu. Da mi je samo znati kako je izgledalo pisanje i usaglasavanje teksta te Deklaracije o pomirenju. Izaberu se ekipe pisaca sa obe strane, sastanu se na neutralnom terenu (dok se ne pomire) i pocinju svoje sastanke sa pitanjem : "Drage kolege, mi treba da vidimo kako da se tekstualno pomirimo". Zar ne zvuci cudno i blesavo? A jos cudnije mi zvuci floskula da je to u duhu srpskog naroda. Pa ljudi, u Srbiji komsije po dvadeset godina ne govore kad se posvadjaju oko dva kvadrata njive, a ovi se pomirise za osam godina, a "kvadratura" zemlje nam se smanjila za mnogo vise. Da, da, pomirenje je , kazu, nastalo zbog zajednickih evropskih ciljeva i stvaranja jednog mirnog politickog ambijenta. E, ovo objasnjenje mi je gore od ljubljenja i slikanja. Bas me interesuje da li bi se oni "evropski" mirili da su Ivica i "koalicija Udavaca" imali , recimo, 4% podrske na zadnjim izborima ? Cisto sumnjam... Dragi moji pomiritelji, miran politicki ambijent se stvara pametnom drzavnom politikom, a ne deklaracijama. Ko ce da potpise deklaraciju pomirenja sa Crnom Gorom, sa kojom su nas ovi "pomireni" posvadjali? Ista je situacija, u oba slucaja "stvar" je u rukovodstvima, a ne u gradjanima, barem tako su nam objasnili. Posto su videli da pomirenje i nije neki bauk, i drugi politicki cinioci su na sve strane krenuli da se mire. Evo, "narodnjaci" Voja i Velja su se brze-bolje unapred pomirili sa "devojkom iz grada" Majom Gojkovic, bolje pre nego posle. Toma i Aca su se za ove dve "napredne" nedelje vise puta nasmejali nego za petnaest godina politickog delovanja, pustajuci poruku da su spremni za sva buduca "koaliciona pomirenja", osim sa SRS. Pomirili bi se oni i sa Borisom, ali je on trenutno pomirljivo "zauzet". Ali, daleko su buduci izbori, bice tu svasta. Sto se tice gradjana Srbije, njima ostaje da se pomire sa stanjem u kom im se drzava nalazi, da se greju na "cvrsta" goriva i cekaju neke nove deklaracije o svadjanju i mirenju, pa ko izdrzi-glasace...
anonymous [neregistrovan/a] (21.10.2008, 22:13)
Pedala u glavi
Samo pomirenje je taktički potez kako u životu,kao i u politici,da bi se postigao neki cilj.Kakav Tadić i njegovi DS'sovci imaju cilj,može se videti u toplim zagrljajima i poljupcima(u usta !),sa neprijateljima iz 5 oktobra.Mama mia,zar smo došli dotle,da ljubimo u usta one koji su nas pljuvali,kako onda,tako i sada.Razumem da se Koštunica dr.Vojislav slizao sa komunjarama,ali da se Tadić liže sa njima,to prevazilazi svaku meru.To je kao incest,kad brat ljubi sestru u usta.Medjutim,to nije ništa novo kod Srbijanaca,jer oni imaju naviku kao Rusi,da se ljube u usta,pa zato sada imamo tkzv."belu kugu",jer nam se malo dece radja.Kako da se rađaju ,kada se muški ljube u usta?Siroma tata Ljuba,sigurno pati,kada je došao do saznanja da mu se sin ljubi u usta sa muškinjama...
anonymous [neregistrovan/a] (19.10.2008, 01:10)
bravo
Sta reci? To se od Vas, gospodine Lukovicu i ocekivalo. Vi ne mozete da promasite. Pratim i pamtim. S postovanjem.
anonymous [neregistrovan/a] (18.10.2008, 19:59)
I bi bratimljenje iliti pomirenje
Boris i mali Sloba recnuse vene i pomirise se. Kao da su se ikada i svadjali. a i ko su oni bili, obicni statisti kod svojih predpostavljenih. Medjutim mali Sloba je ocigledno bio dobar djak i ovim pomirenjem ucinio vise za milosevicevce nego i sam njihov otac, postigao je medicinsku fantazmu i mnogo kasnije od klinicke smrti SPS-a, povratio ga je u politicki zivotA ciju je krv pomesao Boris? Dok ovo pisem upravo ijedan Velja Ilic konstantuje da se:" pokojnom DJindjicu prevrcu kosti u grobu" Valjda je i definitivno svima jasno da je bivsi Zoranov anonimus sada obican pioncic svoga oca i Beckoviceve kuhinje. Zar i sada nije simptomaticno da u dva prethodna sastavljanja Vlade kada se DS pitao za glavna kadrovska pitanja, Tadic prosto utura ministarstvo unutrasnjih poslova, prvo DSS a sada kako se ispostavilo, bratskom SPS-u. Licno sam ovo pomirenje doziveo kao nesto najstrasnije i najtraumaticnije od 90-tih godina. Zar je moguce da mi tako mirno gledamo kako jedan blefer mesa krv zlocinca i zrtve. Zar se bratimiti sa covekom i njegovim sledbenicima koji svojim krvavim pirom iza sebe je ostavio citavo groblje ljudi samo zato sto su drugacije mislili, sto su prepoznavali da je doticni psihopata a nikakav srpski sin. Zaista gde ce ova Srbija?
anonymous [neregistrovan/a] (18.10.2008, 14:44)
uzas
VRH BRATE!
anonymous [neregistrovan/a] (18.10.2008, 14:11)
fama
Sve je to fama.
anonymous [neregistrovan/a] (17.10.2008, 23:53)
"Majstori kuhinje"
Duhovitost nas je održala njojzi hvala. Pera je majstor koji duhovito- ironi�nim stilom prikazuje našu politi�ku (ne)stvarnost. Pomirenje o kom govore DS/SPS li�i mi na izmiksano testo u kojem imamo razne sastojke a, iz kojeg nastaje sasvim nova masa, u kojoj se gubi aroma pojedina�nog sastojka. Da�iću i Tadiću, "majstorima kuhinje", verovatno je važno da dobiju "finalni proizvod" kojim će hraniti svoje "sladokusce", a onima kojima se takav "kola�" ne dopadne, mogu dobiti mikser u glavu, jer kako Pera re�e ,"Tadić je bog, a Da�ić ministar policije".
anonymous [neregistrovan/a] (17.10.2008, 23:43)
Ko je Bog?
Pero, TI SI BOG!!! Or whatever...
anonymous [neregistrovan/a] (17.10.2008, 23:26)
Bravo
Svaka cast,Pero.Da je,barem,sto hiljada vise nas koji tako mislimo,gde bi nam bio kraj...
Ranko [neregistrovan/a] (17.10.2008, 18:28)
Маестрално!
Шта рећи...