Južni tok: jedan odsto menja sve
Slobodan Maraš | 14. novembar 2009.
Često čujem pitanje: “šta nama građanima konkretno donosi ulazak u Evropsku uniju”? Jedini odgovor koji imam je: primena zakona i da zakoni važe za sve jednako. Ne sporeći i mnoge druge sistemske vrednosti koje su u zemljama članicama Unije na mnogo višem nivou, primena zakona i jednakost pred njim vrednosti su koje su nama najpotrebnije.
Selektivno primenjivanje zakona ne samo da Srbiju čini neozbiljnom državom, nego i veliku većinu građana stavlja u neravnopravan položaj, što kao posledicu ima pravnu i ekonomsku nesigurnost i neizvesnost.
Kako drugačije opisati nedavnu situaciju u Skupštini Srbije, prilikom rasprave o Zakonu o utvrđivanju javnog interesa za eksproprijaciju nepokretnosti radi izgradnje magistralnog gasovoda MG-11, kada je, suprotno Zakonu o eksproprijaciji, Vlada predložila da se dozvoli eksproprijacija u korist pravnog subjekta koji nije u većinskom vlasništvu naše države.
Na stranu pokušaj da se umesto izmena Zakona o eksproprijaciji donese lex specialis, koji je u suprotnosti sa važećim Zakonom, suština je da se dozvoljava exproprijacija u korist privrednog subjekta AD Yugorosgaz koji je samo 25% u vlasništvu javnog preduzeća koje je osnovala Vlada Republike Srbije.
Da potsetim, Yugorosgaz je firma koja je do kraja 2005. godine, bila u vlasništvu Srbije i Rusije (odnosno njihovih javnih preduzeća) u odnosu 50%-50%, ali je, neodgovornim i zlonamernim ponašanjem Vlade Vojislava Koštunice, 25% vlasništva AD Yugorozgas prešlo iz srpskih u ruske “ruke”. Upravo u tom momentu je i doneta odluka da se Yugorosgaz uvede kao eksluzivni posrednik u kupovini gasa što je tom preduzeću samo u 2008. donelo preko 2 milijarde dinara čistog profita, dok je, na primer, Srbijagas u istoj godini poslovao sa gubitkom od oko 13 milijardi dinara. Do sada sam bar 20 puta sa govornice pitao i premijere i ministre energetike, ko je i zašto uveo posrednika, ko i u čijem se interesu iznad zakona ove države izdiže jedno preduzeće koje je u vlasištvu druge države. Odgovora nema.
Ali ima odgovora kako to rade druge države koje su članice Evropske unije. Na primer, Bugarska, Grčka i Slovenija. Bugarski predsednik je pre nekoliko meseci rekao da nema “južnog toka” ako se ne ukine posrednik u kupovini gasa između Bugarske i Rusije, Grčka je kao i svi drugi osim Srbije, pristala na gasovod samo u ravnopravnom odnosu sa Rusijom. Slovenci su pregovarali skoro dve godine i dogovorili takođe partnerstvo 50%-50%. Samo su neodgovorni političari i partijski upravnici javnih preduzeća u Srbiji pristali na ugrožavanje energetske nezavisnosti Srbije. To ugoržavanje ima i svoju vrednost u novcu i odraziće se na sve sadašnje i buduće generacije: izgubili smo kontrolu nad svojom energetikom plaćajući taj gubitak poklanjanjem
Srbija je potpisala sporazum koji nas dovodi u višedecenijski podređeni položaj i sada je jasno da su srpske vlasti pristale na najgori i najskuplji dogovor od svih zemalja učesnica budućeg Južnog toka.
Da li su slovanački pregovarači pametniji, pošteniji i sposobniji u odnosu na srpske predstavnike - ne znam. Ali znam da ih je u pregovorima vodio javni interes i poštovanje njihovih zakona, kao i svest da ti zakoni za sve važe jednako. Pa makar s druge strane bili i sami Rusi.
|
|
|
Tweet |
|














Ne postoje komentari za vest. Budi prvi koji će komentarisati!