Potpisnici proglasa : Srbiju u Evropu – Evropu u Srbiju : Latinka Perović, Rajko Danilović, Mirko Tepavac, Sonja Biserko - Helsinški odbor za ljudska prava, Miljenko Dereta - Građanske inicijative, Maja Mićić - Inicijativa mladih za ljudska prava, Borka Pavićević - Centar za kulturnu dekontaminaciju, Vesna Petrović - Beogradski centar za ljudska prava, Milan Antonijević - Komitet pravnika za ljudska prava, Jelena Milić - Centar za evroatlantske studije, Dušan Bogdanović - Fond Biljana Kovačević Vučo, Bora Todorović, Jelisaveta Seka Sablić, Filip David, Vidosav Stevanović, Puriša Đorđević, Mirko Đorđević, Predrag Koraksić CORAX, Ratko Božović, Pavel Domonji, Ivan Kuzminović, Izabela Kisić, Svetislav Basara, Boško Jakšić, Dragoljub Todorović, Srđan Ćešić, Kosta Bunuševac, Josif Tatić, Janja Beč Neumann, Vladimir Kravčuk, Drago Kovačević, Goran Marković, Fahri Musliu, Pavle Sekeruš, Mirjana Karanović, Mirko Gaspari, Irfan Mensur, Ivon Jafali, Veljko Đurović, Srba Travanov, Dragan Velikić, Mijat Lakićević, Miladin Kovačević, Milojko Pantić, Dobrivoje Tanasijević – Den Tana, Olivera Ježina, Miša Brkić, Predrag Sarapa, Nadežda Gaće, Dinko Gruhonjić, Ivana Bajić, Srna Lango, Nikola Đuričko, Goran Jevtić, Stevan Filipović, Branislav Trifunović, Lena Bogdanović, Nikola Čuturilo, Biljana Cincarević, Vlada Divljan, Nikola Kojo, Marijana Pajvančić, Lazar Stojanović, Vladimir Goati, Srđan Gile Gojković, Aleksej Kišjuhas, Sanja Krstović, Aleksandra Vrebalov, Jaša Grobarov, Nataša Kandić, Nenad Novak Stefanović, Suzana Kostić, Stojan Bogdanović, Lazar Lalić

Dosta saginjanja

Slobodan Maraš | 15. septembar 2010.

Gasifikacija juga Srbije (Niš – Leskovac – Vranje), koju je prošle nedelje svečano otvorio premijer Cvetković, kasni četrnaest godina! Podsećanja radi, SR Jugoslavija je 1996. godine potpisala međudržavni sporazum sa Ruskom Federacijom o gasifikaciji juga Srbije, a posao poverila zajedničkoj firmi „Jugorosgas”.

Da li posao kasni toliko jer se čekalo da vlasništvo u ovoj firmi promeni strukturu, odnosno da se od odnosa jednakog udela, odnos promeni u korist ruske,tj. na štetu srpske strane? Ili posao kasni jer je ova firma prethodno morala da stekne veliki kapital od provizije usled posredovanja prilikom kupovine gasa?

Samo u 2008. godini, prema završnom računu „Jugorosgasa”, iskazana je dobit od preko dve milijarde dinara (da podsetim da u isto vreme JP ,,Srbijagas” beleži u evrima iskazane višemilionske gubitke), ostvarenih na najjednostavniji način: JP „Srbijagas” kupuje gas od „Gasproma” preko posrednika koji uzima pet odsto samo zato što novac pređe preko njegovog računa. Naravno, na kraju to plaćaju građani Srbije kroz najskuplju cenu gasa u regionu i u stalnom strahu od novog poskupljenja. Ali nije uvek tako bilo, do 2001. godine, Srbija jeste imala posrednika, tada je to bila firma Mirka Marjanovića „Progresgas trejding”, koja je uzimala proviziju od „samo” 0,2 odsto. Odmah po dolasku na čelo Vlade Srbije Zoran Đinđić je ukinuo posrednika i Srbija je direktno kupovala gas od „Gasproma” i tako je bilo sve do 2006. godine. Šta se tada desilo i otkud baš tada uvođenje posrednika i otkud baš „Jugorosgas”? Koštuničina vlada ignoriše zahteve tadašnjeg UO JP „Srbijagas”, prećutkuje zahtev da kupi za četiri miliona dolara 25 odsto udela u „Jugorosgasu” i tako prepušta ruskoj strani priliku da postane većinski vlasnik u ovoj firmi sa 75 odsto vlasništva (ona naravno taj poklon ne odbija). Neupućeni građanin tada bi verovatno pomislio: šta će Srbiji vlasništvo u firmi koja od 1996. godine nije uradila ni metar na gasifikaciji juga Srbije, koja joj je poverena međunarodnim sporazumom.

Odgovor je usledio nekoliko meseci kasnije kroz uspostavljanje novog načina kupovine gasa od ruskog „Gasproma”, naravno uveden je posrednik i to baš „Jugorosgas”. Ko ima koristi od toga? Mali broj osoba, između ostalih i direktori u „Srbijagasu”, počev od 2006. godine, jer kao potpredsednici „Jugorosgasa” imaju platu od devet hiljada evra. No, nisu oni krivi što se nalaze u tako lagodnoj poziciji, kriva je Vlada Srbije koja se zarad političkih interesa u odnosu sa Ruskom Federacijom „saginje” i mnogo više nego što ruska strana traži. Dokaz za to sam prezentovao za skupštinskom govornicom 2008. godine, a u vidu pisma tadašnjeg direktora „Srbijagasa” Vladi Srbije da „ruska strana ne insistira na uvođenju posrednika” (dokument je potpisao 2006. godine tadašnji direktor Miloš Milanković).

Nažalost, nije tu kraj „saginjanju”, čak smo u interesu firme ,,Jugorosgas” u Skupštini Srbije usvojili „lex specialis” kojim, gazeći odredbe Zakona o eksproprijaciji, omogućavamo ovoj firmi da ekspropriše zemlju na jugu Srbije. Iako je članom osam Zakona o eksproprijaciji navedeno da se eksproprijacija može vršiti samo u korist države, pokrajine, gradova, opština i javnih preduzeća u većinskom državnom vlasništvu, vlada i vladajuća većina su ne trepnuvši usvojile ovaj zakon i prepustile eksproprijaciju „Jugorosgasu”. Osporavajući ovakvo gaženje postojećeg zakona ukazivali smo da bez obzira u čijem god da se interesu to radi nije u interesu građana Srbije. Ostali smo usamljeni, uostalom kao i svaki put kad je u pitanju ,,naftnogasni” aranžman sa Ruskom Federacijom i sve što iz njega proizilazi.


Komentari
Ostavite komentar Pristigli komentari (0)

Ne postoje komentari za vest. Budi prvi koji će komentarisati!