Potpisnici proglasa : Srbiju u Evropu – Evropu u Srbiju : Latinka Perović, Rajko Danilović, Mirko Tepavac, Sonja Biserko - Helsinški odbor za ljudska prava, Miljenko Dereta - Građanske inicijative, Maja Mićić - Inicijativa mladih za ljudska prava, Borka Pavićević - Centar za kulturnu dekontaminaciju, Vesna Petrović - Beogradski centar za ljudska prava, Milan Antonijević - Komitet pravnika za ljudska prava, Jelena Milić - Centar za evroatlantske studije, Dušan Bogdanović - Fond Biljana Kovačević Vučo, Bora Todorović, Jelisaveta Seka Sablić, Filip David, Vidosav Stevanović, Puriša Đorđević, Mirko Đorđević, Predrag Koraksić CORAX, Ratko Božović, Pavel Domonji, Ivan Kuzminović, Izabela Kisić, Svetislav Basara, Boško Jakšić, Dragoljub Todorović, Srđan Ćešić, Kosta Bunuševac, Josif Tatić, Janja Beč Neumann, Vladimir Kravčuk, Drago Kovačević, Goran Marković, Fahri Musliu, Pavle Sekeruš, Mirjana Karanović, Mirko Gaspari, Irfan Mensur, Ivon Jafali, Veljko Đurović, Srba Travanov, Dragan Velikić, Mijat Lakićević, Miladin Kovačević, Milojko Pantić, Dobrivoje Tanasijević – Den Tana, Olivera Ježina, Miša Brkić, Predrag Sarapa, Nadežda Gaće, Dinko Gruhonjić, Ivana Bajić, Srna Lango, Nikola Đuričko, Goran Jevtić, Stevan Filipović, Branislav Trifunović, Lena Bogdanović, Nikola Čuturilo, Biljana Cincarević, Vlada Divljan, Nikola Kojo, Marijana Pajvančić, Lazar Stojanović, Vladimir Goati, Srđan Gile Gojković, Aleksej Kišjuhas, Sanja Krstović, Aleksandra Vrebalov, Jaša Grobarov, Nataša Kandić, Nenad Novak Stefanović, Suzana Kostić, Stojan Bogdanović, Lazar Lalić

Nejednakost

Vladimir Gligorov | 12.10.2007.

Koje zemlje u tranziciji imaju veću socijalnu nejednakost? One koje su otvorenije i gde tržište igra veću ulogu ili one gde je država još uvek značajan privredni činilac? Po pravilu, zemlje koje su se pridružile Evropskoj uniji ili koje teže da joj se pridruže, otvorenije su, u njima tržište ima veći značaj i socijalna nejednakost je manja. Nejednakost u zemljama kao što su Rusija ili Kina znatno je veća.

Zanimljivo je, takođe, da su liberalnije privrede takođe demokratije, dok se u zemljama koje se više oslanjaju na državu sve više propagira nova ideologija, koja ide pod nazivom „postdemokratija". Tamo se otkrivaju vrline državnog vlasništva ili bar državne kontrole „komandnih vrhova" privrede, kao i korisnost autoritarnih odnosa, ne samo u politici, već i u socijalnim i u javnim sferama.

Nasuprot tvrdnjama postdemokratskih ideologa, u otvorenim, tržišnim,
demokratskim društvima, javna potrošnja je po pravilu veća nego u zemljama koje se neposrednije oslanjaju na državu, iz razloga ekonomskog patriotizma ili nacionalizma. Javna potrošnja u Rusiji ili Kini znatno je manja, pogotovo ako se izdvoje izdaci na vojsku i čitav sektor bezbednosti, nego u tipičnoj zemlji u tranziciji u srednjoj Evropi.

Razlog za to što su otvorenije zemlje u tranziciji takođe osetljivije na socijalnu nejednakost jeste u stabilizaciji demokratije. U tržišnim, demokratskim privredama, bar u Evropi, država je sve manje vlasnik,
preduzetnik i menadžer, ali ne prestaje da vodi računa o socijalnoj
nejednakosti i teži da je smanji ili da uspori njen rast.

Komentari
Ostavite komentar Pristigli komentari (2)
anonymous [neregistrovan/a] (23.11.2007, 15:08)
Demagogija
Pa mnogo inteligentan post! Ne ostavlja puno prostoro za drugačiji stav, jer zbog svoje pojednostavljenosti, postoji sasvim realna mogućnost da ako kažeš da bilo šta od ovoga nije tačno, dovedeš sebe u poziciju da si pristalica ili jednih ili drugih...Najviše se ne bih složio u vezi sa autorovim stavom da demokratska vlada mora da obezbedi glasove većine, a autoritarni režimi podršku uticajnih manjina. Kao što sam rekao, prilično pojdnostavljeno i površno tumačenje! Pa nije valda da "radikali" pomoću raznih službi navode 40% stanovnika ove zemlje da glasaju za njih?I taj broj se povećava! Ili je možda oportunije reći da radikali svojim povađivanjem masama nastoje i uspevaju da obezbede glasove većine! Takođe, ako sam dobro razumeo, autor posta je tvorac ekonomskog programa LDP-a, čija je jedna od osnovnih teza, da ne treba povlađivati masama po svaku cenu i da ponekada, kada se to oceni kao oportuno, treba doneti odluke za koje mase smatraju da su štetne...Takođe, ne bi trebalo mešati kapitalizam kao koncept oplodnje kapitala sa bilo kakvom ideologijom, uključujući i demokratiju, jer je to najobičnija demagogija! Bez želje da ispadnem pamet na neki anarhistični način, a naročito zbog toga što sam zagovronik kapitalizma u njegovoj najosnovnijoj formi, da ne kažem fundamentalističkoj, izričito tvrdim da je svugdje u svetu demokratija u službi kapitalizma, a ne obrnuto, kako nam naivno pokušavaju objasniti ovdašnji tumači društveno-ekonomsko-političke stvarnosti! Uključujući i autora ovog post!Što pre ovo shvatimo kao istinu, to će nam pre krenuti nabolje....Pozdrav i poštovanje!
anonymous [neregistrovan/a] (14.10.2007, 14:50)
odlican komentar!
Cini mi se da kao nas preveliko uplitanje drzave u privredne tokove sluzi pre svega kako bi se kroz upravljanje javnim preduzecima finansirale partije i da bi se kroz delegiranje " odgovornosti" tajkunizacija ozvanicila kao vrhunska strategija. Meni je isto tako zanimljivo kako su NIP i korupcija u nacinu podele javnih preduzeca bili podlaga za kritiku predhodne vlade od strane DS-a da bi oni danas na tim osnovoma gradili svoju popularnost a sve u maniru nevidjenog populizma.