Evropska unija i ulaganja
Vladimir Gligorov | 19.04.2008.
Ukoliko bi Srbija odlučila da ostane izvan Evropske unije, to bi imalo dve osnovne ekonomske posledice, a obe bi bile negativne po ulaganja u srpsku privredu.
Prva posledica je u vezi sa dugoročnim karakterom onih ulaganja koja su od najvećeg značaja za privredu jedne zemlje. Jedno su kratkoročni krediti, drugo je podizanje industrije.
Na ta dugoročna ulaganja
značajno utiče očekivanje o tome kako će na duži rok izgledati
institucionalni razvoj Srbije. Ta dugoročna očekivanja su ono što se
usidruje procesom pridruživanja Evropskoj uniji. To ne znači da
ulaganja uopšte neće biti ukoliko Srbija odustane od učlanjenja u
Evropsku uniju, već da će ga biti manje zato što će rizik i neizvesnost
biti veći.
Druga je posledica u vezi sa razlozima zbog kojih bi se od
pridruživanja Evropskoj uniji odustalo. Jedno je ako zemlja odustane
zato što smatra da ima institucionalne, kao Švajcarska, ili neke druge
komparativne prednosti, kao Norveška, u odnosu na samu Evropsku uniju.
To je, na primer, razlog što i neke zemlje, inače članice EU, nisu
spremne da se u potpunosti integrišu sa Evropskom unijom, da, recimo,
svoj novac zamene evrom ili nisu spremne da prihvate da se nadležnosti
Evropske unije proširuju u socijalnoj ili u oblasti fiskalne politike.
Drukčije stoji stvar ukoliko je nespremnost da se teži članstvu u
Evropsku uniju posledica ozbiljnog političkog spora. U slučaju Srbije,
spor je oko nezavisnosti Kosova, a on neće nestati zato što će Srbija
odustati od učlanjenja u Evropsku uniju. Jer, Kosovo neće odustati.
Sa privredne tačke gledišta, to će značiti povećani rizik poslovanja sa Srbijom, što ne može da nema negativne posledice na ulaganja u Srbiju. I to ne samo na ulaganja iz Evropske unije, već uopšte, jer rizik i neizvesnost deluju jednako na sve investitore, bez obzira iz koje su zemlje, pa čak i ako su domaći.











