Miško
Zoran Ostojić | 15.11.2007.
Samo panikom mogu da se objasne pritisci kojima su ovih dana bile izložene institucije države kojima je u opisu posla borba protiv korupcije i monopola kao najasnijeg dokaza sistemske korupcije u državi.
Čega to Mišković neće da se odrekne, kad je pored Koštunice i njegovih ministara angažovao i Tadićeve da mu učestvuju u kampanji popravljanja slike o sebi i Delti?
Kada ga Đelić pohvaljuje kao „ledolomca", a šef pravnog odbora DS kao advokat podnosi tužbe protiv onih koji samo rade svoj posao, znači da je došlo „cara do duvara". Ostaju samo da Toma i Vučić koji su stranačke pare (blizu 1 milion evra mesečno) odavno poverili na upravljanje Miškoviću, koji ne sumnjam, zna kako da ih uveća, sa podrške ćutanjem pređu na dreku - „ne dirajte Miška", pa da oni koji su tako složno pokrali Ustavni referendum svi do jednog, opet složno, stanu iza Miškovića i Delte.
To znači da svima njima nije bitno što je hrana u Srbiji skuplja nego u većini evropskih država. Da im nije stalo makar do njihovih birača koji sve to plaćaju. Da im nije stalo ni do proizvodnje i proizvodjača koji se uništavaju ucenama i reketima da bi mogli da uđu u monopolističke trgovine. Jer bez te prodaje, mogu da zatvore biznis. Da im nije stalo do izvoznika koji se uništavaju precenjenim dinarom da bi uvoznici robe široke potrošnje ostvarivali dvostruki ekstra profit. Prvo na kursu, a potom i na monopolističkim maržama. Jednom rečiju nije im stalo do zdrave ekonomije i razvoja tj. javnog interesa. Jer imaju neke druge interese.
Zato je i Predsednik Narodne Skupštine, umesto Anketnog odbora koji je predložio LDP, stvar prebacio na skupštinski Odbor za trgovinu. Povidan alibi jer građani dobro znaju da svi ovi koji ovih dana pokušavaju da pomognu Miškoviću na sudu javnosti, na tom odboru imaju apsolutnu većinu.
Ali stvarnost se ne može menjati dogovorima u kabinetima, niti preko kontrolisanih medija. Ona postoji i njeno ignorisanje samo će jače lupiti po nosu one koji to rade. Na budućim izborima. Neki to tamo dobro znaju i zato od izbora beže „ko đavo od krsta". A Miško? Pa ne sumnjam da će, zbog problema sa nekim konzulatima zapadnih zemalja, jednom u budućnosti da nam se javi iz srpske izbegličke prestonice (nije Čikago) pa da nam poput generala Kadijevića, objasni da ništa nije kriv i da je u pitanju nekakva zavera.
A naše pare?











