Kako je Jugorosgas postao kompanija u većinskom ruskom vlasništvu

  1. Pitanje enormnog poskupljenja gasa otvorilo je niz procesa koji pokazuju kakvim se sve sredstvima služe vlade u Srbiji u poslednje četiri godine u pokušaju da što više ugroze ekonomske, političke, energetske i druge interese zemlje.
  2. Na sednici Odbora za industriju ministar Škundrić nam nije pružio adekvatne i stvarne odgovore na pitanja koja već mesecima postavljamo.
  3. Odgovore na mnoga od tih pitanja smo u međuvremenu dobili kroz niz dokumenata koji potvrđuju da je od 2005. do danas napravljeno mnogo štetnih poteza i da je zaključenje energetskog sporazuma sa Rusijom u januaru ove godine samo finale takve politike.
  4. Sada je očigledno da je bila opravdana kritika LDP-a da je prošla vlada potpisala, a ova potvrdila u parlamentu, protivustavni i izuzetno štetan ugovor o saradnji u oblasti naftne i gasne privrede iako je još pre 12 godina (1996) potpisan povoljniji Sporazum sa Rusijom.
  5. U tom sporazumu je bio predviđen jednak udeo u vlasništvu i upravljanju u preduzeću za izgradnju i upravljanje gasovodima i distribuciji gasa.
  6. 6. Ni tada ni danas nije bilo ugovoreno da će kroz Srbiju biti izgrađen magistralni gasovod.
  7. Tada je osnovano zajedničko preduzeće JUGOROSGAS u kojem jednake vlasničke udele (po 50 odsto) imaju ruska strana (GAZPROM) i srpske kompanije (NIS, PROGRES i BEOBANKA).
  8. U međuvremenu je srpska vlada tokom 2005. godine propustila da iskoristi pravo preče kupovine i kupi 25 odsto vlasništva koje je držala kompanija PROGRES (preko svoje kompanije PROGRESGAS TREJDING).
  9. NIS je još 2. aprila 2003. uputio pismo o namerama PROGRESGAS TREJDING-u kojim izražava spremnost da kupi uplaćeni kapital koji poseduju PROGRESGAS TREJDING i sam PROGRES za šta je bilo potrebno oko 4,8 miliona dolara.
  10. UO NIS je 13. maja 2005. godine doneo odluku kojom izražava spremnost da otkupi ovaj udeo i da time srpska strana zadrži polovinu vlasništva u JUGOROSGAS. UO NIS je istovremeno i zadužio Milutina M. Prodanovića, direktora tadašnjeg NIS ENERGOGAS, da sprovede ovu odluku.
  11. Odluka UO NIS je dostavljena Ministarstvu rudarstva i energetike pa nije tačna tvrdnja ministra da takva odluka UO nije nikada dostavljena i da zbog toga Vlada nije dala saglasnost.
  12. Skupština akcionara JUGOROSGAS je početkom juna 2005. odobrila zaključenje ugovora NIS-a o kupovini spornih akcija.
  13. Sve ovo vreme Ministarstvo rudarstva i energetike i Vlada ne reaguju na insistiranje NIS-a da dobije saglasnost za kupovinu akcija.
  14. Krajem oktobra 2005. godine je zakazana sednica Skupštine akcionara JUGOROSGAS sa tačkom dnevnog reda o „nerealizovanim pravima preče kupovine akcija Progresgas-Trejding“ koja su imali osnivači (u ovom slučaju NIS)
  15. Iako je rukovodstvo SRBIJAGAS-a (kao dela novostvorene kompanije NIS AD Novi Sad) insistiralo da se ova sednica odloži, Vlada nije učinila ništa i dopustila je da se konstatuje protek roka
  16. U međuvremenu je, na osnovu dogovora postignutog na sastanku sa ministrima Radomirom Naumovim i Velimirom Ilićem (sastanak održan 15.9.2005.), kompanija Central EU (koja je deo GAZPROM Moskva a čiji je predsednik Ali Šen) uputila formalno pismo o namerama da direktno kupi akcije u JUGOROSGAS-u.
  17. O tome 22. novembra 2005. godine GAZEKSPORT (deo GAZPROM-a) obaveštava direktno SRBIJAGAS i saopštava da će kupovina biti obavljena preko Central Energy and GAZ AG, Vienna, Austria.
  18. Konačno, 26. decembra 2005. je završen proces prometa akcija i time je GAZPROM (preko kompanije Central Energy and GAZ AG) kupio 25 odsto kapitala za ukupno 4.872.848,50 dolara.
  19. U ugovoru se izričito pominje da srpska strana nije iskoristila pravo preče kupovine.
  20. U međuvremenu, od početka 2007. godine JUGOROSGAS je dobio ekskluzivnu poziciju posrednika za uvoz gasa.
  21. U Srbiju se godišnje uveze oko 2,2 milijarde kubnih metara gasa (zvanični podaci Agencije za energetiku)
  22. Srbijagas tvrdi da je projekcija kretanja nabavne cene gasa do kraja 2008. godine oko 500 dolara za 1000 kubnih metara i to navodi kao osnovni razlog za veliko poskupljenje koje je dozvoljeno 9. oktobra ove godine.
  23. U martu ove godine je prosečna nabavna cena bila 338 dolara za 1000 kubnih metara
  24. S obzirom da je većinski paket u toj firmi stekla za manje od 5 miliona dolara, očigledno je da je ruska strana svoje ulaganje povratila u toku samo jedne godine