Potpisnici proglasa : Srbiju u Evropu – Evropu u Srbiju : Latinka Perović, Rajko Danilović, Mirko Tepavac, Sonja Biserko - Helsinški odbor za ljudska prava, Miljenko Dereta - Građanske inicijative, Maja Mićić - Inicijativa mladih za ljudska prava, Borka Pavićević - Centar za kulturnu dekontaminaciju, Vesna Petrović - Beogradski centar za ljudska prava, Milan Antonijević - Komitet pravnika za ljudska prava, Jelena Milić - Centar za evroatlantske studije, Dušan Bogdanović - Fond Biljana Kovačević Vučo, Bora Todorović, Jelisaveta Seka Sablić, Filip David, Vidosav Stevanović, Puriša Đorđević, Mirko Đorđević, Predrag Koraksić CORAX, Ratko Božović, Pavel Domonji, Ivan Kuzminović, Izabela Kisić, Svetislav Basara, Boško Jakšić, Dragoljub Todorović, Srđan Ćešić, Kosta Bunuševac, Josif Tatić, Janja Beč Neumann, Vladimir Kravčuk, Drago Kovačević, Goran Marković, Fahri Musliu, Pavle Sekeruš, Mirjana Karanović, Mirko Gaspari, Irfan Mensur, Ivon Jafali, Veljko Đurović, Srba Travanov, Dragan Velikić, Mijat Lakićević, Miladin Kovačević, Milojko Pantić, Dobrivoje Tanasijević – Den Tana, Olivera Ježina, Miša Brkić, Predrag Sarapa, Nadežda Gaće, Dinko Gruhonjić, Ivana Bajić, Srna Lango, Nikola Đuričko, Goran Jevtić, Stevan Filipović, Branislav Trifunović, Lena Bogdanović, Nikola Čuturilo, Biljana Cincarević, Vlada Divljan, Nikola Kojo, Marijana Pajvančić, Lazar Stojanović, Vladimir Goati, Srđan Gile Gojković, Aleksej Kišjuhas, Sanja Krstović, Aleksandra Vrebalov, Jaša Grobarov, Nataša Kandić, Nenad Novak Stefanović, Suzana Kostić, Stojan Bogdanović, Lazar Lalić

Srbija kao društvo jednakih šansi

Drugačija Srbija - Socijalna politika

Kod nas se pobrkalo nekažnjeno muljanje sa sposobnošću, a preduzimljivost sa kriminalnim monopolima. Naši pločnici su zaliveni krvlju izmanipulisanih klinaca koji ne mogu da čekaju na pravdu i na šansu. Eto kako smo se mi približili problemima današnjice - tako što smo uveli pravila uličnih gangova i favela. Naše siromaštvo je naše najvidljivije postignuće.

A mi ostali - ne vidimo, ne zanima nas. Pravimo se da ne znamo za nasilje u domaćinstvu, za trgovinu decom i ženama, za seksualno zlostavljanje žena na teško dobijenom i malo plaćenom poslu... Gledamo na stotine dece koja prose po ulicama i zaobiliazimo ih sa kiselim izrazom na licu – nisu naša, nisu Srpska, Romska su. A čiji su građani ta deca? Da li Romska deca treba sutra da nam budu sluge u tom bogatom društvu kome težimo? Može Srbija da reši svoje nepravde, ako hoće. Dovoljno je da građani ovoga puta ukažu poverenje odlučnom i stručnom programu koji nudi zaokruženu i razumljivu celinu, a ne čudo. Dovoljno je da izaberu državnu administraciju umesto proroka. Srbiji je potrebna vlada koja će mnogo da radi, stalno polažući račune građanima. Takva vlada mora da ima hrabrosti da se suprotstavi očuvanju tragičnog statusa zasnovanog na pažljivo gajenim predrasudama. U Srbiji nema promena zato što je mnogo ljudi na vrhu kojima promene ne odgovaraju, a drugačiji glasovi ne mogu da se čuju osim kada su na ulicama, u masi. Mi smo danas njihovi predstavnici u parlamentu.

Moramo da rešimo problem siromaštva u Srbiji. Svuda oko nas ima samohranih roditelja, sredovečnih građana koji su ostali bez posla, mladih koji tek treba da uđu na tržište rada ali ih posle škole čekaju samo zatvorena vrata. Naše institucije ne umeju da prepoznaju građane zbog kojih su osnovane. Država može mnogo da uradi, posebno u stvaranju povoljnog i podsticajnog okruženja i otvaranju tržišta uz adekvatnu zaštitu. Država može i da obezbedi standarde, kontrolu kvaliteta i finansijske olakšice za građane, privredne i neprofitne organizacije koji pomažu u rešavanju problema. Na kraju krajeva ipak, samo građani mogu da naprave onu razliku između relativno uspešne reforme u kojoj samo 13% građana Srbije zna za strategiju za smanjenje siromaštva. Ta je strategija način da se svi, a posebno oni najsiromašniji uključe u razvoj Srbije. Nije slučajno što oni nisu uključeni ni u svoju strategiju. Vlada kojoj je pripala čast da već napravljenu strategiju sprovodi, ni to nije umela da uradi. Mi ćemo pokrenuti celu Srbiju da se uključi u realizaciju strategije, koja predstavlja okosnicu načeg socijalnog programa. Danas, ova strategija nije ni na koji način deo života Srbije. Ona nije integrisana ni u rad Vlade, već životari po obodima interesovanja potpredsednika Vlade, između dilova koji donose novac i afera kojima se drugi dilovi prikrivaju. Strategija za smanjenje siromaštva sprovodi se u gluvoj sobi. Mi ćemo je realizovati javno, u konsultaciji, uz učešće i nadzor građana.

Osnova našeg programa su kvalitetne, odmerene i dobro usmerene usluge usklađene sa potrebama korisnika i mogućnostima srpske ekonomije, uz jake mehanizme kontrole i stalne inovacije kojima se poboljšavaju efikasnost, obuhvat, kvalitet ili kreativna pilot rešenja. Ovo su ambiciozni ciljevi i njih nije lako ostvariti. Da bi usluge u socijalnom sektoru zaista ciljale korisnike i bile prilagođene njihovim stvarnim potrebama, potrebno je da napravimo sasvim drugačiji sistem rada: Mi već dugo živimo u živom blatu netačnosti, nagađanja, manipulacije i lenjosti. Za velike pare, imamo slabo plaćene državne službenike i loše a skupe usluge. Plaćamo i hranimo sopstveno nezadovoljstvo.

Umesto nedovršenog sistema normiranja u socijalnim sulugama, uvodimo sistem za unapređenje kvaliteta, dakle prelazimo sa jednom i zauvek datog linearnog modela, na razvojni model koji se stalno usavršava na osnovu sopstvenog iskustva i dostignuća u drugim sistemima.

Umesto kvazi ekspertskog sistema u kome često zarđali stručnjaci propisuju i potrebe i prava, prelazimo na participativni sistem koji uključuje predstavnike svih zainteresovanih strana u proces definisanja potreba i usluga, u jasno ocrtanom kontekstu ekonomskih mogućnosti.

Nema više podele feuda i neodgovornog, bahatog gazdovanja na svom dobru koje zapravo pripada građanima Srbije. Naša javna uprava biće međusektorska, povezana horizontalno i vertikalno jer su problemi koje moramo da rešavamo međusektorski i višedimenzionalni, a novac od koga država živi, namenjen je, pre svega, rešavanju tih najtežih i komplikovanih problema.

Ministarstvo finansija neće više moći da bude udaljeni centar moći koga moljakaju osobe sa invaliditetom, raseljeni, samohrane majke, deca-žrtve nasilja i ostale socijalno isključene i ugrožene grupe, a koje investira u ime siromašnih građana Srbije, bez konsultacije sa njima u srednju klasu. Ministarstvo finansija mora da bude učesnik - saučesnik koji nastoji da novac poreskih obveznika, koji mu je poveren na upravljanje, raspodeli pravedno, jasno, i javno, u dogovoru sa građanima i Vladom, uz pažljivo vaganje između prioriteta.

U fokusu našeg socijalnog programa su siromašni i socijalno isključeni građani Srbije. Naš je cilj bogaćenje naše zemlje potencijalima onih koji se danas ne vide, a imaju mnogo potencijala. Naš je cilj da uklonimo prepreke da veći broj građana Srbije mogu da postanu korisni članovi društva, stvaraoci, umesto potrošači resursa.

Građani i njihovi predstavnici moraju javno i trajno da raskrste sa fašističkim, rasističkim i ksenofobičnim tendencijama. Kao Vlada, mi ćemo biti uporni u tome da dokažemo da je jedini stvarni i dubok jaz koji treba da bude naš dugoročni prioritet onaj između bogatih i siromašnih, odnosno onaj između socijalno nejednakih. Naš Ustav, naši zakoni, naše pravosuđe i naše institucije moraju biti garant socijalne pravde i jednakosti šansi za sve građane. I tada, neki će uspeti, a neki neće. Biće perioda u kojima je mnogima od nas potrebna potpora društva i građani moraju znati kada rade, da je oslonac koji stvaraju i njima dostupan, ako im, zatreba. Ne smemo, međutim, praviti trajno nesposobne građane, negovati svoju bedu i sladiti se svojim jadom. Svuda na svetu ljudi se uspinju i padaju, počinju iz početka, rekonstruišu svoje živote nakon tragedija koje su ih, najčešće bez njihove krivice, zadesile. Samo je kod nas sve nepromenjljivo u socijalnom sektoru, iako se sve ostalo promenilo više puta.

Reforma penzionog sistema već je započeta (nije loš primer prelaznih rešenja).

Aktivno uključivanje u globalna partnerstva i podrška inovativnim projektima za zapošljavanje i smanjenje siromaštva.

Angazovanje kreativnog potencijala kroz partnerstva sa poslovnim sektorom i NVO.
Razumevanje i poboljšanje uslova u kojima ovi sektori rade, stimulisanje njihovog učešća u redefinisanju javnog dobra, osnovnih vrednosti koje promoviše srpsko društvo i razvoju socijalno odgovornog poslovanja i inovativnih rešenja.

U ovakvom, dinamičnom i strateški usaglašenom pristupu, oslanjaćemo se prevashodno na domaće izvore uz ciljanu pomoć iz inostranstva za strateške oblasti u kojima je potrebno osnaživanje, inoviranje i transfer znanja.


Komentari
Ostavite komentar Pristigli komentari (0)

Ne postoje komentari za vest. Budi prvi koji će komentarisati!