Kontinuirano stručno usavršavanje zdravstvenih radnika ne sme biti svedeno na samoinicijativu pojedinaca ili pojedinačnih ustanova. Ono mora biti organizovano i obavezno .

Politika ljudskih resursa mora biti zasnovana na prethodno utvrđenim standardima u pogledu potrebnog broja i strukture zdravstvenih i nezdravstvenih radnika i analizi postojećeg broja i strukture zaposlenih u odnosu na potrebe i utvrđene standarde, kako ukupno, tako i prema odgovarajućoj teritorijalnoj pokrivenosti odgovarajućim stručnim profilima i specijalnostima zdravstvene struke.

Upisna politka na fakultete i škole zdravstvene struke mora se kontinuirano usklađivati sa prethodno utvrđenim stvarnim potrebama društva za određenim stručnim profilima. Nastavni planovi i programi moraju pratiti razvoj medicinske nauke i tehnologije.

Stalno stručno usavršavanje zdravstvenih radnika i periodična provera znanja mora biti obaveza svih zdravstvenih radnika i jedan od uslova za dobijanje licence za obavljanje zdravstvene delatnosti.

Uravnilovka u plaćanju lekara i zdravstvenog osoblja mora što pre biti napuštena. Menadžmentu zdravstvenih ustanova mora se dati mogućnost da, u okviru prihoda koje ustanova ostvari, zaradu svakog pojedinca određuje prema stručnosti, obimu i kvalitetu njegovog rada.