Potpisnici proglasa : Srbiju u Evropu – Evropu u Srbiju : Latinka Perović, Rajko Danilović, Mirko Tepavac, Sonja Biserko - Helsinški odbor za ljudska prava, Miljenko Dereta - Građanske inicijative, Maja Mićić - Inicijativa mladih za ljudska prava, Borka Pavićević - Centar za kulturnu dekontaminaciju, Vesna Petrović - Beogradski centar za ljudska prava, Milan Antonijević - Komitet pravnika za ljudska prava, Jelena Milić - Centar za evroatlantske studije, Dušan Bogdanović - Fond Biljana Kovačević Vučo, Bora Todorović, Jelisaveta Seka Sablić, Filip David, Vidosav Stevanović, Puriša Đorđević, Mirko Đorđević, Predrag Koraksić CORAX, Ratko Božović, Pavel Domonji, Ivan Kuzminović, Izabela Kisić, Svetislav Basara, Boško Jakšić, Dragoljub Todorović, Srđan Ćešić, Kosta Bunuševac, Josif Tatić, Janja Beč Neumann, Vladimir Kravčuk, Drago Kovačević, Goran Marković, Fahri Musliu, Pavle Sekeruš, Mirjana Karanović, Mirko Gaspari, Irfan Mensur, Ivon Jafali, Veljko Đurović, Srba Travanov, Dragan Velikić, Mijat Lakićević, Miladin Kovačević, Milojko Pantić, Dobrivoje Tanasijević – Den Tana, Olivera Ježina, Miša Brkić, Predrag Sarapa, Nadežda Gaće, Dinko Gruhonjić, Ivana Bajić, Srna Lango, Nikola Đuričko, Goran Jevtić, Stevan Filipović, Branislav Trifunović, Lena Bogdanović, Nikola Čuturilo, Biljana Cincarević, Vlada Divljan, Nikola Kojo, Marijana Pajvančić, Lazar Stojanović, Vladimir Goati, Srđan Gile Gojković, Aleksej Kišjuhas, Sanja Krstović, Aleksandra Vrebalov, Jaša Grobarov, Nataša Kandić, Nenad Novak Stefanović, Suzana Kostić, Stojan Bogdanović, Lazar Lalić

Zdravstvo

Dogovor za budućnost - Srbija da radi! - Manifest 2009

Zdravstveno stanje stanovništva je među najnepovoljnijima u Evropi, a zdravstveni sistem spor, zastareo i potpuno zatvoren na promene. U ovakvom sistemu svi su nezadovoljni. Reforma zdravstvenog sistema mora da počne odmah, ona mora da bude celovita, kontinuirana i suštinska, a ne demagoška.

Zdravstvena politika LDP je usmerena u pravcu znatno veće decentralizacije i kombinovanja sistema javne i privatne zdravstvene službe gde god je to moguće. Sada građani plaćaju zdravstveno osiguranje kao svojevrsnu obaveznu članarinu i zakonski teret; mi želimo da se uspostavi plaćanje za pravo, a solidarnost za najteže i najugroženije slučajeve.
Građani konačno moraju da znaju šta dobijaju za doprinos koji plaćaju, koje usluge, lekove, pomagala i naknade; šta im to obezbeđuje država, a šta moraju da plate iz sopstvenog džepa. Sistem, liste usluga i nivo cena moraju da im budu poznati unapred i njih u svakom trenutku, a naročito u teškim i stresnim okolnostima bolesti, ne treba opterećivati razmišljanjem o ceni leka ili zdravstvene usluge. Privatna zdravstvena usluga mora da bude na ravnopravnoj osnovi uključena u sistem.
Ugovore sa pružaocima usluga, privatnim i javnim, treba da zaključuju sistemi osuguranja i da ih tako obezbeđuju građanima koji osiguranje plaćaju. Zdravstveno osiguranje mora biti slobodno u izboru zdravstvenih ustanova sa kojima će pod najpovoljnijim uslovima u pogledu kvaliteta, cena i dostupnosti zaključivati ugovore o pružanju zdravstvenih usluga svojim osiguranicima, nezavisno od toga da li su ustanove u državnoj ili privatnoj svojini. Pružanje farmaceutskih usluga i kupovina lekova mora da budu zasnovana na istom principu.
Državni i privatni apotekari moraju biti izjednačeni pred osiguranjima koja su dužna da za svoje osiguranike zaključe ugovore sa svima koji su u stanju da obezbede punu ponudu, kvalitetnu distribuciju i standardnu cenu lekova za čiju nabavku osiguranici uplaćaju sredstva. Tako bi osiguranici mogli da nabavljaju lek u apotekama koje im odgovaraju, a troškove bi snosila osiguranja bez bilo kakve diskriminacije. Tako sistem postaje efikasan, a usluga bolja i jeftinija. Centralizovani fond osiguranja želimo da transformišemo u nekoliko posebnih regionalnih osiguranja na onim nivoima na kojima je doprinosom osiguranika moguće pokriti najveći broj rizika obuhvaćenih obaveznim zdravstvenim osiguranjem.

LDP : 2009
EFIKASNO ZDRAVSTVO, DOBRA USLUGA

Formulisanje jasne zdravstvene politike i načina finansiranja zdravstvenih potreba efikasna mreža zdravstvenih ustanova decentralizacija i kombinovanje javne i privatne zdravstvene službe sloboda izbora ustanove i lekara u okviru doprinosa koji plaćamo obrazovanje i stalno stručno usavršavanje deregulacija i razgraničenje nadležnosti i odgovornosti decentralizacija i aktivna privatizacija izabrani lekar i njegov tim kao prva linija ulaska građana u sistem zdravstvene zaštite. Demagogija je da zdravstvena zaštita može biti besplatna, ali je najskuplji sistem ovaj koji sada postoji. Zato želimo da ustanovimo 3 osnovna izvora sredstava za finansiranje zdravstva:

  • obavezno zdravstveno osiguranje, organizovano na principima klasičnog Bizmarkovog modela osiguranja, sa doprinosima kao osnovnim instrumentom za finansiranje definisanog obima prava osiguranih građana
  • država preko svojih budžeta na različitim nivoima vlasti za opšte zdravstvene potrebe stanovništva i zdravstvenu zaštitu socijalno ugroženih građana
  • građani sami za veći obim i standard prava kroz različite forme dopunskog i dobrovoljnog osiguranja ili direktnim plaćanjem
Komentari
Ostavite komentar Pristigli komentari (1)
Dunav [neregistrovan/a] (08.06.2009, 21:20)
Bravo
Prvi put da neko predlozi demonopolizaciju osiguranja.